
Ima dana kad
usahla sam rijeka
kojoj istječe život
ispuhani balon
i suha zemlja
koju zaobilaze oblaci
Tad dođe mi
da prokunem nebo
koje grli druge
i sunce
pred kojim zamračujem sobu
Možda je vrijeme
za svesti račun
bez pompe i smijeha
bez žaljenja i kajanja
Možda baš danas treba reći da
griješili smo ispod zvijezda
i tapkali u blatu
Ili zažmiriti
prespavati
i nabaviti bolju obuću
Sve mislim da smo pre skloni da nabavimo novu obuću, nego da priznamo sopstvenu krivicu... sjajna pesma, Slavice!!!!!!!
Lp Milena
Hvala ti Milena na komentiranju. I ja mislim :)
slavica
Zanimiv zaključek pesmi, ki se zdi, ne govori samo o vremenskih neprilikah (posrečeno!), življenje doživljamo lahko kot puščavo (tudi če okrog nas lije), čestitke,
Ana
Ana, zahvaljujem Vama i uredništvu na podcrtavanju moje pjesme. Moramo se nositi sa nedaćama u životu, ma kako nam bilo.
Slavica
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!