Zanoćio si, suzom orošen

u čašku moje nesanice

-maslačak na ruži vjetrova.

Mreškaš se pod skutom

žudnje rumene,

trepavicama mojim

prekriven,

dok

nebrojeno cvjetova

čekaju

tvoje sjeme.

Proplanci nude njedra

livada,

livade bedra svilena.

Medene pčele čekaju

još nerođene cvjetove.

 Spoznajem :

samo sam jedna breza

nevesela

pod svodom plave

daljine.

Rasplićem kose srebrne,

ruže vjetrova čekam,

da želje svoje procvale

rasijem u polje makova.

Za novu žudnju rumenu,

srebrnim prstićima listova,

treperim, treperim...

Molim.

Emilija Vasiljević