Voljet ću te i bez tebe
napisat ću rečenicu
najdužu u povijesti
što će imati izgled teretnog vlaka
s kompozicijom od bezbroj vagona
kud će prevoziti moju dušu zaljubljenu
međ' zemaljskim zvijezdama
bakrenim cvijećem i kositrenim oblacima
kao da je oplamenjeni ugljen što će grijati kosti
gladnoj djeci i bolesnima
sve uz put po zabačenim selima i poljima
gdje će ga svrake pozdravljati kljunovima
dok promiče uvijek istom brzinom prema tebi voljena
i neće se neće zaustavljati nikada jer taj stroj je moja priroda
a mašinovođa moj rob i prijatelj mi jedini u ovom blistavom snu
neviđenom od postanka svijeta od izuma papira i knjiga
izbrisanih vatrom strašnom kroz sve te ratove za tvoje
skeptično srce
pa kad čuješ pisak lokomotive ti izađi na stanicu
i stavi već jednom točku na ovu rečenicu.
Ionako je prekasno da zaustavimo Svemir.
Ljepa, duboka, tuga-bol, osječajna sa puno ljubavi, bravo Duško...
Ljepo veče ti želim!
Ta ljubezensko lirična pesem je že v mojem izboru. Imam pa eno vprašanje Duško. Ali si v zaključku pesmi mislil 'staviti tačku' ali 'točku' na ovu rečenicu? Morda pa le nisem dobro razumela, za kar se bom potrudila in pesem večkrat prebrala.
Prijeten večer
A
Samo poslednji stih je dovoljan.
Draga Andrajka, nisam ništa mislio, pišem intuitivno :) Hvala na komentaru, od srca !
Hvala na lijepim riječima, Romano i Milen !
lp iz Zagreba,
Duško
Besede, ki drvijo kot vlak z brezsštevilnimi vagoni, ki s sabo peljejo spomine in drobne dihe in ljubezenski napoj - ki presegajo vse razdalje in čase - navdihujoča in ganljiva pesem, čestitke,
Ana
Duško,
Vesolje se pa vrti in dobro da ne vidimo takih širin in višin vsega in niča bi nas sigurno zastrašilo. Globoka, zelo. Čestitke in lep Božič voščim.
Lep pozdrav tebi v Zagreb Duško,
I.Šelmić
Hvala od srca draga Ana i Irena, Sretan Božić i sve sretno !
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!