Stope mu u prag zarasle
U prstima presušilo vrijeme
Rukopis mu svakoga uštapa
Silazi sa pergamena s crnim
Pticama podsmjeha
Sa zakašnjelim zdravomarijama
Želi uronuti u čudesna stanja
Danteova srca dok ispisuje
Odaje Raja i krugove Pakla
Razdragan nad mirisom humusa
Postaje karikatura lišća u raspadanju
Rado bi snova bio dječak i prve korake
Donio do oltara svetoga Nikole
Da mu licemjerstvom „zamaže oči“
Spreman je obrisati prašinu
S lica Biblije, ne skrivajući hipokriziju
Sa svoga lica
Stope mu u prag zarasle
I teške kiše iz noćne utrobe mu kaplju
Sve do jutra kad okna prozorska
Izblijede
S fotografijama na zidu
Na kojima je ostalo
Osmjehnuto lice
Pod kojim je davno
Prestalo srce
Hvala, romano. Pozdravljam te.
Mirko, moje osobno mišljenje je da si ovu pjesmu napisao odlično u svom pjesničkom izričaju i prepoznatljivosti. Dojmila me se misaonost i rekla bih podloga "filozofske" teologije koje ostavljaju čitatelju prostora za promišljanje.
"Spreman je obrisati prašinu
S lica Biblije, ne skrivajući hipokriziju
Sa svoga lica"
Veliki pozdrav i lijepu subotu ti želim!
Katica
Hvala ti Katice, na lijepim riječima.
Srdačno te pozdravljam!!!
Kesanje deda Šimuna je po eni strani rahločuten portret notranjega ustroja neke obtežene duše, po drugi pa (z omenjanjem Danteja in Boga) individualnost čezživljenjsko presega - prostori in misli pesmi sežejo globoko v bralčevo zavest (in podzavest) - Močna podoba: fotografija kot spomin na vero v življenje, ki se mu je izneverilo in ga zato zdaj črti ...
Čestitke, Ana
Ana, raduje me podcrtavanje mog pjesničkog uradka. Uz zahvalnost srdačno Te pozdravljam:)
Mirko
Pozdravljam te, draga Katice:)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!