Miriše sarma
neka tiha sjeta ili tek
sjećanje
duboko u grudima bol 
nedostaje žamor
Kuća je nekako tiha
iako glazba ispunjava svaku pukotinu
Svijeća nagoviješta
Ljubav je u isprepletenim prstima
u dahu i dodiru
a opet
nedostaje žamor
lupanje vratima
prepiranje
smijeh i brbljanje u isto vrijeme
Sreća je u polovici poklonjenog vremena
u nama
u našim buđenjima
poeziji 
stvarnosti 
u svijeći koja dogorijeva
tu u nama
a opet nedostaje žamor
sjeta zauzima mjesto za stolom
zvoni na vratima čekanja
miriše sarma
Sve je savršeno
tvoj osmijeh i moja ruka u tvojoj kosi
svijeća dogorijeva
nedostaje žamor
Došašće dolazak iščekuje

Ljubica Ribić