Čujem pticu koja pjeva noću
što je njoj prekinulo miran san?
Da l’ i ona čuti mrtvu samoću
il’ iz krošnja doziva je Pan?

Možda to ona samo pjeva meni
da glasom svojim tugu zasjeni
kad nepodnošljivo je biti sam
dok nebo se zlati kao sjajan hram.

Kad cvrkutom se veselim oglasi
poput trubača svima razglasi
da ovaj sveti život najljepši je dar
i slavi i slavi ga kao da si car.

Katica Badovinac