TUŽNA POEMA
Zvijezde srebrne pale su noćas
u moje mramorne zlatne vrtove
kao duše najmilijih blistaju čas
dok im lahor šapuće molitve.
I miluje njihov topline plam
u mirisu margareta i krizantema
što prekrivaju svaki tvrdi kam,
a uzdiže se samotna tužna poema.
Na nebu crnom nema više sjaja
najmanja je zvijezda za me pala
kako bi mi beskrajni put obasjala
i posljednji cilj ovoga života dala.
Duša će se poput albatrosa vinut
gordo u neslućene modre visine,
al’ tijelo mi neće svjetlom sinut
vječno će ostat prah zemne dubine.
Pjesma, koja podsječa na vrijeme, kada se ploče mramora svetljikaju od sviječa i cviječa ka zvijezde sa neba. Ljepa pjesma, koja se uklapa u ovo doba...
Mirnu nočku Katice, lipo spavaj!
Katica,
dobro jutro, a je naša Katica žalostna? se samo malo vprašam.
Lepo si napisala, samo žalostna je... .
Lep pozdrav v novo jutro Katica,
hope
Katica, kako žalostni verzi a tako lepo napisani.
Lp
Duboka i dirljiva pijesma, a kada prođu praznični obredi krenimo u sunce, u toplinu novih dana.
lp
Romano, Black Houp, Westre, Sašo, hvala vam na čitanju i vašim lijepim osvrtima. Oprostite, ako sam vas ražalostila. Ovo doba godine je posebno i inspiriralo me na ove stihove.
Šaljem vam pozdrave i želim lijepu večer!
Katica
Tužna poema srčne žene, koja sije kao zvjezda.
V teh dnevih živijo z nami vsi, kateri so odšli.
Katica lep pozdrav
Felix, kako ne bih bila sretna kad si me ovako lijepo komentirao. Hvala ti.
Lijep pozdrav i ugodnu večer ti želim!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 29. 10. 2016 ob 00:41
- Prebrano 1868 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 200.81
- Število ocen: 14