Vodio sam ljubav s Poezijom
ali mi nije rodila djecu
isprva je to bilo nespretno čuvstvo
nosila je grudnjak
s kozmičkim sustavom
za otkopčavanje
dok sam shvatio
da je put u tihim riječima
u slikama duše ognjene
ona ga je već
skinula sama
vodio sam ljubav s Poezijom
ali mi nije rodila djecu
ulazio sam u nju dnevno
na sijaset načina
sa svih strana
sisao joj usne kao da ću mrijet'
držao je čvrsto za struk
da mi ne pobjegne
u šume u jagode
u praznine
u zastore od cvjetova
u cvjetove misli uzburkanih
kad plačeš od neshvatljive
sreće
vodio sam ljubav s Poezijom
ali mi nije rodila djecu
zanijela je s drugim
i otišla da sanja
još jednom
zanosna od ljepote
tuđe i svoje
kao i sve druge
prije nje.
Vrlo neobična i intrigantna pjesma.
LP!
Katica
Duško,
in odšla, kot vse druge...
Nocoj si pa direkt in v ničemer ni drugačna, čudovita je.
Lep pozdrav Duško, na celino
hope
Absolutno ne verjamem, da je odšla, ker se čuti, da se imata še zmeraj preko vseh meja rada in vajini lepi otroci nas razveseljujejo ter bogatijo svet. :)
Lp
Irena
Hvala drage poetese Katica, hope i Irena, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!