O nama, koji srcem
dozivamo kiše bisernice,
da napoje žednu želju,
da izraste voćka nadanja
do prvih plodova čežnje,
da slete ustreptale strepnje
i sviju plamena gnijezda
na strehama naših misli...

O nama, koji srcem
dozivamo rane sunčane zrake,
da liječe ozeble snove,
da posijemo zrna sjećanja
na proplancima mladosti rane
u vlatima proklijale Žudnje
da zapjeva modra radost...

O nama...

U snoviđenju,
između Straha i Strasti,
oko isprepletenih ruku vrba
ovila se svilena rosa,
svjetlucaju biseri sunčevih
perli...

...za nas koji živimo Srcem.

Ema: "blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević