Čija je to ruka, posekla
onaj tamo stameni hrast?
Tužno ga je gledati,
kad dobro znamo
šta nam je značio
dok je bio moćan
sa svim prirodnim atributima...
Nema ih više...
Ni stabla, ni grane
lišće je već odavno opalo..
O dobra vilo,
čuvaj ga onako kako sam
samo ja umela...
Kap po kap,
plamen po plamen
nikada da sagori
i u prah se pretvori...
Ovaj meni drag
na crnoj zemlji panj,
moja bolna uspomena
čeka me,
da u proleće
podari mi lišće
zeleno, žuto i crveno
tvojom rukom umiveno,
meni samo da zamiriše...
Čudovito, zelo mi je všeč tvoja pesem.
Lp GJ
Hvala iz srca GJ
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!