Samo utrip je bil dovolj
in postala sva ujeta
ena misel je bila dovolj
da sva spoznala obzorje
ena beseda je bila dovolj
za najin prvi korak po neskončni poti.
Se spominjaš dragi.
Najinega prvega sprehoda ob Soči
in bistre brzice
sanj polnih pomladnih dni
in trenutkov resnice
dneve sonat v naravi
ter kantat na obali
rose in bosih nog v jutranji megli
ter snežne sledi
decembrske ulice Budimpešte, Pariza in Beograda
plaže v Baru in Copagabani.
Spominjam se draga.
Vedno mislim na tebe,
spominjam se najinih čudovitih dni,
katere sva preživela na valovih življenja
vzhajanje sonca pomladi
najine dneve v izbi cvetja
sprehod po aveniji najine sreče
dneve ob zimski serenadi na oknu
in kaminu v katerem je plapolal ogenj najinih src.
Sedaj sem daleč vstran pa vendar blizu tebe.
Spominjam se vonja tvojih misli
ognja tvojih besed in nasmeha tvoje duše.
Tvoji spomini me obiskujejo
tvoje solze in nasmeh osrečujejo
čakam na čas
ko bova zopet skupaj na najini neskončni poti.
Takrat naju nihče več nebo mogel ločiti
ostala bova za vedno skupaj
sedaj živiš v mojih spominih
čakam te,
pa vendar bi želel da ne prideš.
Dovolj je da me grejejo tvoji spomini v tej mrzli črni noči v tej mali ozki izbi.
Felix,
Zelo čustveno in hrepeneče si napisal to pesem.
lp GJ
Felix,
se strinja z GJ.
Lepo bodi,
T.
Lepo čustveno pesem si napisal.Bravo.
lp
gorskijavor, Tamara in westre, hvala vam,
tudi vi ste moja inspiracija, vzpodbuda in pot kateri sledim....,
srčni pozdrav.
Felix, prekrasni stihovi. Izdvajam:
Najinega prvega sprehoda ob Soči
in bistre brzice
sanj polnih pomladnih dni
in trenutkov resnice
dneve sonat v naravi
ter kantat na obali
rose in bosih nog v jutranji megliU
Ugodan dan! :-)
Poslano:
17. 10. 2016 ob 14:25
Spremenjeno:
17. 10. 2016 ob 14:27
Hvala Katica,
tvoji komentarji izžarevajo blagodejno dušo, polno razumevanja in ljubezni do življenja.
"Utrip" je nastal iz mojih verzov " Da li me se sečaš draga" ta pa je nastala kot odgovor prijateljici na fb. V tej verziji je nisem uporabil, zaradi verjetno, mnogih slovničnih napak ter moje srbohrvaščine. Za pokušino ti jo objavljam.
DALI ME SE
SEČAŠ DRAGI
Kako ne
draga,
uvjek,
sječam se
naših divnih dana,
koje sva
provela na jahti,
u naši divni
kuči puni cveča,
našu šetnjo
po aveniji u proleču
i dane koje
sva provela uz vatru kamina.
Sada me nema
više,
osečam samo
miris tvog cveča
tvoje
uspomene koje dolaze do mene
i tvoje
suze,
ali doči če
vrijeme,
kad čema
opet biti zajedno.
Tada naju niko
više neče razdvojiti
ostat čema
za uvjek zajedno,
do tada
živiš u mojim snovima,
čekam te,
ali bi ipak
više volio, da ne dolaziš,
jer je dovoljno da me griju tvoje uspomene.
Poslano:
17. 10. 2016 ob 21:44
Spremenjeno:
17. 10. 2016 ob 22:14
Felix, lijepi i tužni su ovi tvoji stihovi (prevela sam sebi na hr):
DA LI ME SE SJEĆAŠ DRAGI
Kako da ne draga,
uvijek,
sjećam se naših divnih dana,
koje smo proveli na jahti,
u našoj divnoj kući punoj cvijeća,
naše šetnje po aveniji u proljeće
i dane koje smo provodili uz vatru kamina.
Sada me nema
više,
osjećam samo miris tvog cvijeća
tvoje uspomene koje dolaze do mene
i tvoje suze,
ali doći će vrijeme
kad ćemo opet biti zajedno.
Tada nas nitko
više neće razdvojiti
ostat ćemo zauvijek zajedno,
do tada ćeš živjeti u mojim snovima,
čekam te,
ali bih ipak više volio da ne dođeš,
dovoljno je da me griju tvoje uspomene.
Veliki pozdrav i divnu noć ti želim!
Katica
Hvala dušo moja, jih lahko objavim?
Ako želiš, objavi. To je tvoja odluka. I - sretno (ali ja je neću komentirati, jer bi to bio sukob interesa pa te molim za razumijevanje).
Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Felix
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!