MI SE UVIJEK NAĐEMO
Mi se uvijek negdje nađemo
kao dvije luči u nebeskoj kući
na ušču neke tek rođene rijeke
kao dvije prigušene jeke
kao breza i čempres
možda jeza možda čemer
što nas u nama tjera
da jedno drugom jurimo
i s juga i sa sjevera
u gaj
u zagrljaj
Mi se uvijek negdje nađemo
kao slova u nečitkom imenu
uklesanog u našu kožu da nas muči
to što imamo usne iste kao ljubav
kad u nama traži žrtvu
poluživu polumrtvu
da je podignemo na ruke
u visine gdje čekaju nas
svi i zvijezde i čar
jednog drugom
obećanja
Mi se uvijek negdje nađemo
pa se izgubimo
jer dok se tražimo
čini se da svijeta tu u nama
onog što sja sjajnije
i jasnije
ipak ima.
Sjajno sja tvoja poezija !
Lp. :-)
Katica
Duško, poezija ponoči se lepo bere, ta pesem ni izjema...tudi odlična.
Lep pozdrav na celino,
hope
Meni je tudi všeč rima in sploh vse.
Veseli me, da si se zopet oglasil :)) <3 :))
lp GJ
Napisana nežno, taka res ~ prava pesem<3<3
Prisrčen pozdrav od TJ aguar
Močna. Hrepeneča. Objeta v ene daljne sanje...,
Hvala.
Hvala od srca na lijepim riječima Katica, hope, westre, GH, Talitha i Tagore !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 13. 10. 2016 ob 20:21
- Prebrano 822 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 405.13
- Število ocen: 19