Idem
pustiti misli
neka ih vjetar
nosi
provjetrava
raščešljava
vrtloži
i
množi

u kose vrba
zapliće

oko oraha
kolo neka
povedu

misli-dodole

one što pjesmom
kišu prizivaju;

na krilu
groma
flertuju,
pa
u
riječi
ulaze
svirepe i mazne:

slapom svjetla
okupane

stoimene
i
bezimene

bez prokletstva žaljenja
i blagoslova lijepih sjećanja

Nirvana

Nirvana

M i r

u tihoj glazbi
nekih dalekih buđenja
nečijih dalekih požuda
i
kolopletu
uzimanja-davanja.

M i r

u brojanicima
bezglasnih
molitava
ponekad i
nekom
pogrešnom
Svecu,
u nekom pogrešnom
hramu,

često
i
u
nečijoj
postelji-
posve,
pogrešnoj
p o s t e l j i -
probuđena!

-A moglo je bolje.

Ema: "skice za uzdah ili pjesmu"

Emilija Vasiljević