***
Pamte li i tvoje usne
žar mladih kopriva
kad su se uz moje
pripile...?
(Bio je dovoljan tek
lahor dodira
da se dogodi čudo
i rascvjeta
u prvim poljupcima.)
Čekaš li me negdje,
(na nekom proplanku ili
oblaku)-
blijedog čela, sijede kose,
onako šeretski,
sa cvijetom uspomena
u reveru... ?
Ema: „povratak u zavičaj“
Da, soul... Hvala, od srca!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!