Drumovi seoski i makadami
razumiju samo korake
svetog sajdžije
topot konja i volova
vonj drevne prirode
i drva sagorijelog
na mesu čovjeka
ljubavnika slavnih
i u smrti

kad njima kreneš
ne znaš kuda ćeš stić'
tko će ti prić'
i da li će tvoja gruba cokula
odrpana putem bakandža
izdržati samljeveno stijenje
pod nogama
što dere sve fino i gospodsko
kanda je nož il' kakva čakija
kud reže li reže
k'o misao kad sasiječe
seljačku
vrela rakija

a ako negdje i stigneš
ne zaustavljaj se
jer i satovi su tako namješteni
i sve ure i svatovi
da naprijed svejednako jure
k'o ja i ti
što na drumu smo svetom
jedno na drugo
odveć nježnim srcem
unaprijed osuđeni.

Duško Babić