Iz vodene sjajne dubine
nijem
kao staro zlato
gledam bez pogleda
i pokreta
sa dna
ne tražim
ne pitam
ne znam
jer sam mrtav
kao kamen
poljupcima mulja
ispran
Jedna je zvijezda utihnula
pod mojim tjemenom
Ne ištem
ne tražim
ne mislim
iako su južnu hemisferu
nevjericom nasmijale
moje daleke sestre
ne znajući
da se u sebe vraćam
kao vihor u mrtvim travama
kao loza što je za mnom umrla
iako dolaze stare galije
i zauvijek ostaju
sidrima bačenim u moje zjenice
Višeslojna pesma... Skidajući sloj po sloj ove tvoje enigme, dolazimo do ličnog doživljaja... U prenetom smislu - živimo na kamenu, muljem ispranom, u plavim dubinama... Sjajna pesma Mirko... Zatalasala se u meni, a galije nisu usidrene...
Lp Milena
Poslano:
23. 09. 2016 ob 18:32
Spremenjeno:
23. 09. 2016 ob 18:35
"sa dna
ne tražim
ne pitam
ne znam
.........
Jedna je zvijezda utihnula
pod mojim tjemenom"
Pretresla me je ta pesem. Lepa, žalostna, vendar upanje kljije iz nje.
Lp. GJ
Mirko,
pjesma je stvarno enigma, ali ona koja potiče naše unutarnje i nesvjesne emocije da izađu na površinu. Samim time smo riješili našu enigmu, a da li smo i tvoju "Nečitku enigmu" ostaje za nas tajna. Odlično!
"iako su južnu hemisferu
nevjericom nasmijale
moje daleke sestre
ne znajući
da se u sebe vraćam
kao vihor u mrtvim travama
kao loza što je za mnom umrla"
Veliki pozdrav i lijepu večer ti želim! ☺
Katica
Talitha,
Milena,
Gorskijavor,
Marina,
Katice,
zahvaljujem se na lijepim komentarima.
Lijep pozdrav
Biti negiben, da bi opazil večnost in nanose časa, ki so z muljem zdrgnile kamen in odseve oddaljenih zvezd - slike zgodovine, subtilno izbrane in nabrane v odsevih duše (zenic) ... čestitke,
Ana
Hvala Ana! Srdačan pozdrav !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!