Znam da snivaš i nisi više s nama
da negdje ispod zidina Kremlja spavaš
pokraj plamtećih svijeća sasvim sama,
ali nas ipak vodiš i usmjeravaš.

Pišem ti da ništa ne brineš
nije se puno izmijenilo za nesretne žene
dolazi vrijeme da u jednakost nas vineš
i dalje si sjajna svjetlost svijetom sjene.

Teški dani množe se poput brigada
izrabljuju nas na sve moguće strane
istina je da imamo slobodu rada
cjelodnevnog, čak i dok ne svane.

Postale smo pomalo nezavisne
poput leptira u potrazi za peludom,
ali igre kapitala danas su zakulisne
i u času postajemo vučjom metom.

Muški vode ratove više no ikada
u njima stradavaju najviše žene i djeca
muškarac je kapo religije odvajkada
i on dijeli oprost nalik na intermeca.

Konačno smo izborile i to pravo glasa,
ali u sferama drugim vlada diskriminacija
kao da smo neka niža ljudska rasa;
draga Klara, za nas nema ovacija.

Nemaj straha, idemo u smjeru pravom
polagano božja kola na cilj stižu
u stoljeću ovom mislimo svojom glavom,
a blistavi kamenčići u niski se nižu.

Katica Badovinac