
uronivši lice
zatvorenih očiju u svemir
sunce lijeno zaposjeda
još mirišući na more
čini riječi suvišnima
u osjetu stopljena čula
mirisa mirte
dodira sunca
zvuka tišine
kad sjedinjeno s prirodom
tijelo mirno diše
i ništa misao da pokrene
tek lahor tihi
taj podsjetnik odmora željan
novim slikama bez riječi
umirujućim šarenilom zrele jeseni
maštu razigrava
Kolegice i kolege, ova moja pjesma je tri puta ocijenjena: dva puta s 5 i treći put vjerojatno s 1. Žao mi je što smetam nekome, a još više što se taj netko ne potpiše ili ne kaže svoje razloge zbog kojih se tako djetinjasto ponaša. No, meni ipak smeta ako nisam dobrodošla, pa ću se udaljiti s vašeg portala.
Većini šaljem lijep pozdrav,
saraivor
(Slavica Gazibara)
Lomim Led,
Živko Mirković,
hvala na potpori, razmislit ću...
Slavica
Slavice, odlična (5) pjesma, stvarno si me lijepo vratila u ljeto sa slikama i polako mi dovela jesen. Volim čitati tvoju poeziju, zanimljiva je i lijepa.
Veliki pozdrav i ugodna noć!
Slavica, ostani!
Piši in objavljaj tudi tu. Za nas, ki beremo!
In prav je, da si občutljiva, ko te hoče nekdo prizadeti z oceno.
Vendar je med pesmijo in oceno neskončna razlika. Pesem je iz srca. Tista ocena pa to ne more nikoli biti.
Lep večer,
Jošt Š.
Katica Badovinac, zahvaljujem na lijepim riječima.
Jošt, znaš da nije ocjena u pitanju... Sam osjećaj da si nepoželjan a i to što je ocjenjivač anoniman - nije ugodna spoznaja. Nekome smetam. Cijeli život ocjenjujem i znam da ocjena nije pravo mjerilo, ali količina i veličina ljudske zlobe - da li i zavisti? - ipak zbunjuje i stvara nelagodu.
Slavica
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!