OTKUCAJI NEPOSTOJANJA
Na divljem vjetru kriptična nutrina
osluškuje mozaike neistraženih boli.
Među milijunima svjetova tajni puteljak
rasipa svjetlost preko kristalnih eona.
Nepostojanjem vladaju ralje ništavila,
monolitne sjene dodiruju grobove tame.
Paralelni svjetovi vrište, bolno jecaju
pokušavajući ispraviti greške originala.
Praznina pulsira među nepoznanicama,
impulsi iluzija nestaju u ironičnoj patnji.
Nepravilni otkucaji poniru u snove mašte,
katarza lebdi nad kosturima od magle.
Mačevi pravde sijeku sumrake varijabli,
kozmos se giba kroz zoru metamorfoze.
Vatrene kočije jure spaljenim pustinjama,
karnalna rapsodija vodi nebeske dijaloge.
Fragmenti tortura žeđaju za pravdom,
oaze od kristala plivaju u fatamorgani.
Kolosijeci ništavila proždiru dušu,
tražim se među otkucajima nepostojanja.
Hvala Romano!
Lp, Ivan
Ivane, navela me ova tvoja izvrsna pjesma da je ponovo čitam i na razmišljanje. Ostavila je osjećaj tuge i izgubljenosti, neku emociju bespomoćnosti. Volim kada pjesmu proživljavam.
Lijep pozdrav i ugodna večer!
Pesem o niču, ki je vseprisoten, vseobsegajoč - sega v vse kotičke vesolja in hkrati mogočno odmeva v notranjosti, kjer ni oprijemališča za obstoj ... zato je tudi izbor superlativov in gostobesedje v tej pesmi umestno ... čestitke,
Ana
Ivane, moje iskrene čestitke na Podčrtanki!
Lp!
Katica
Ana, hvala na podčrtanki!
Katice, hvala na podrški! ;-)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
- 08. 09. 2016 ob 01:25
- Prebrano 917 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 326.16
- Število ocen: 12