Od pravopisa do potresa

samo je Crtica tanana.

Tek nijansa u boji glasa

Lektora...Tek titraj u

otkucaju bila Pjesnika.

I, evo, ona treperi!

Treperi Crtica tanana

nemuštom čežnjom Pjesnika,

pa se i sama zanese

i prhne u krilo Zarezu!

Prene se Gramatika uredna:

"što mi to radi Pravopis...Pletenice

mi raspliće, golicaju me Zarezi,

- što im je, što im je?"-

razbarušena je, smije se!

Mislene Imenice sretne su!

Plešu vremenima željenim...

Zamjenice se vrpolje- tijesna im

Imena Vlastita.

Upitnici su spokojni. Miluju Točkice

sanjive- one pjevuše umilno...

Uskličnik vitonogi- ukrao Zarezu

Crticu...Ljubi je, ljubi kliktavo!

- Gle, urnebesne romantike!

Strasna romansa Pravopisa i Gramatike!

...

Ruka Lektora razmišlja:

" Treba li Crticu vratiti

u ime Sklada i Reda?..."

- Ne!- kaže Olovka rumena.

" To tekst je Amatera samo,

idemo i mi tamo!"- pa s Lektorom

zbunjenim u igru ovu uroni...

Vrtuljak radosti krene u zalet,

protrese planet...protrese planet.

- Kao da nije četvrtak...

- Baš kao da nije četvrtak!

Ema: "neke lake note"

Emilija Vasiljević