Sjedim na kamenom žalu
kojeg miluje sinje more
i čujem huk kao na duhalu
u očima mi zrcale zore.

Maestral širi mirise bujne
sol i smilje zrakom mili
dok sunce sipi te boje žarne
cvrčci cvrče kao da su se opili.

Pučinom jedre brodovi
nevere i zvijezde ih vode
daleko ih odnose valovi
u sigurnu luku brode.

U meni silno more se budi
nemirno more sa žarkoga juga
plima mi zapljuskuje grudi
a srce mi ispunjava tuga.

 More plavo propinje se i buči
dok oplahuje bijelu hrid
željela bih u to more ući
i postati pjenasto proziran fluid.

Katica Badovinac