Samo ti dođi, Bistrooki,
Zelene oči prirode…
Umij me bljeskanjem zjenica
Neka nam njedra Radost komeša!
Samo ti dođi Snoliki,
Viteže sa srcem purpurnim
Tama da se opeče…
Raspleti grive Željama
Pusti ih neosedlane
Pod balkonom ih čekaju
Ruke od slonovače bjelje
O grive će se oviti.
Samo ti dođi, Lakonogi,
Viteže sa sabljom dvosjeklom
Tama da se poreže…
Vjetar, sjenokoša,
sve Tuge u plast sklonio
suze radosnice nas kupaju
Čekanjem svojim te
milujem.
Ema: "prstohvat sna"
Hvala, draga Lara
-osmijeh za tvoju pažnju
Emilija
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!