Na zadnjoj stranici ispunjavam križaljku
vremena i prostora
dok živci i gangliji
nekontrolirano ubadaju
pogrešno

Tražim izraz
a umorni mozak iz srca čupa
ostatke starih slika
Tražim vrijeme kad šumarak bio je
čarobna šuma
iza koje se krio život
kad su prigušeni zvukovi
škripe drvenih kola natovarenih sijenom
i bajkovito šarenim tikvama na vrhu
nagovještavali skoro okupljanje
oko raskošne vatre i skromne večere
koja je uvijek završavala
kiselim mlijekom ili varenikom
Kad je petnaesta kuća s lijeve strane seoske ulice bila
kraj svijeta
a svako novo jutro
veselje ponovnog susreta
očiju punih snova igre bez igračaka
i dolazak trećerazrednih pjevača
u olinjalu dvoranu kino-sale
događaj sezone

Pitam se često
kad je nastao kratki spoj dvaju vremena
koji nas je preobrazio 
Kad smo to zatomili pjesmu iskrenu
te počeli pjevati u zboru pjesme loših skladatelja
i zašto nas to nije usrećilo

Dok utjehu tražimo
pod tuđim prozorima okićenih jelki
i bogatih trpeza
pogledom na prazne ljuljačke
što se zaboravljene otužno njišu
u baladama spjevanim tuđim ljubavima
pitam se
promaših li
planetu
stoljeće
tijelo
odrastavši na
slavenskim gatkama
s molom koplja zabodenim u srcu,
na pričama s prigušenim grčem plača

Šano dušo Šano mori
ne otvaraj vrata
Sva su ona zabravljena davno
i lokoti nose priče crnih tajga
Utopi se u tužbalici
pokrij se mirisom mokrog lišća hrastovog
ukopaj se u tugu prošlosti
Možda odmoriš san
i dušu
za neko drugo mjesto
drugo vrijeme
drugo tijelo
druge ljude

saraivor