PROBUDI ME DA NAPIŠEM PJESMU
Mrtav je pjesnik
na trenutak oživio
da bi napisao pjesmu
koja mu nije dala
da počiva mirno
u svom konačištu:
Ležim ovdje mrtav
u živoj zemlji
a miris me njen opija
i vidim:
tu korijen raskošnog cvijeta
tamo rovac mlad ruje živahno
po domu mom
vodu čujem dok žubori
s kapima u zboru
pa kako da mirujem
kad oko mene
sve buja
sve pršti
a čitav mi svijet
kasnije, noću
sve sa zvijezdama
kad i ja bih snio
živ drijema
na prsima.
Draga Andrejka, nikad ne pišem cikluse, ali dosta često koristim smrt kao metaforu u stihovima, obzirom na njenu nerazdvojivost od života. Hvala ti na lijepoj ideji, od srca !
lp s mora,
Duško
Duško,
na zemlji moraš biti živ, zelo, ker zemlja je težka in imaš še neskončno časa,
tisto je za odrasle po devetdesetem, življenje dobiva drugo poletje.
Lepo.
Lep pozdrav na morje,hope
Hvala hope, na lijepim riječima !
lp s mora,
Duško
Duško, moja duša je crna i tvoja pjesma me oduševila. Odlična je. Teško je na grudima imati cijeli taj čudni svijet.
Lijepi pozdrav tebi i moru!
Katica
I teško i lijepo je na grudima nositi svijet. Hvla ti od srca, draga Katice !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 22. 07. 2016 ob 18:53
- Prebrano 779 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 491.45