
Ne ljubimo se više
Na zavijutku nijedne ceste
Pod krošnjama nijedne vrbe
Na mekoj postelji trave
Nijednog proplanka
Šteta...
Nijedne riječi više.
Plove samotni oblaci
Nikad više- šapuće vjetar
Ispod Duge pretrčavaju
Već prolaze
Neke druge Sjene
Šteta...
Nijedne riječi više.
Toliko toga mogla bih
na ružičastim laticama
Nježnosti
Baš TEBI dati...
Nijedne riječi više.
Plove samotni oblaci...
Nemoj, nemoj stati
šapuće vjetar.
-Nijedne riječi više...
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Emilija Vasiljević
Ocenjevanje je zaključeno!