Ne mogu ti oprostiti ljepotu
ni to što uvijek imaš
dovoljno osmijeha
da pobijediš i najkraći dan
i onda kad dana nema
u čovjeku
mislio sam da će mi biti lakše
ako obojim zidove u bijelo
ako prebojam tvoje lice u mislima
u sasvim bijelo
ili sasvim crno
da ne vidim ti ni oči ni čelo
s kojeg polijeću sve te misli
i postaju ptice, ljubav, poezija
poezija zaljubljenih ptica
moje najdublje
krvareće rastojanje
moje rastajanje
ti više nemaš nikoga
da te prati na stazi
pa puštaš stopalima
da vode ljubav sa šljunkom
onako kako ti znaš
voditi ljubav sa svijetom
kao da si rođena
s bezbroj srdaca u grudima
u rukama
a ja još učim
kako da oprostim ljepotu
nekome tko nije svjestan
da je svaki zaborav
jedna mala
nekažnjena smrt.
Duško,
nič ti ni treba prebarvat ne na belo, ne na črno, naj ostane tako kot je,
saj ravno ni težko...In dan je rojen za lepoto, res je.
Želim ti srečen dan,
lep pozdrav Duško,
hope
I tebi neka je sve sa srećom, draga hope !
lp s mora,
Duško
Kad si ti, Duško, u pitanju sigurno je smiješno ponavljati: Briljantno, odlično, sjajno. Mislim da je bolje, barem što se mene tiče, čitati tvoju poeziju, uživati i, naravno, učiti!!! Dodat ću, tvrdeći i opetujući navedeno, da sam apsolutno siguran da ne griješim.
Lijepo te pozdravljam
Duško, u potpuno se slažem s Mirkom. Fantastično, dobio si još jednog fana. Uživam te čitati.
Lp.
Katica
Hvala Mirko i Katica, i ja sam fan lijepih riječi koje ovdje dijelimo, tražeći smisao svega u ljepoti, u umjetnosti, u ljubavi.
lp s otoka,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!