U zaklonu od srama
u postelji samoće
vidam svoje rane
Pogled dalekih pučina
nebeskih dubina
sužen na četiri bliza zida
Kada izgubih srce i
pretvorih ga u pumpu
U kojim olujama zamijenih čežnju
popisom dnevnih obaveza
U kojem padu polomih kičmu
Trajanje
pusto trajanje
ostade li tek
Poslano:
28. 06. 2016 ob 01:24
Spremenjeno:
28. 06. 2016 ob 01:25
Ponekad potonemo i klonemo... Jaki stihovi, Slavice...
Lp Milena
saraivor,
samota ne kloni, je samo pavza. Presledek, kot dobra čakalnica,
kjer je tudi nasmeh in se resni obrazi zmehčajo. Lepa.
Lep pozdrav,hope
Milena, zahvaljujem na čitanju i komentaru :)
slavica
Hope lijepo si ovo rekla. I ja vjerujem da je samo pauza...
slavica
... i pitamo što je bilo... i zašto je bilo... sve...
Iako shvatljivu (ovu pjesmu) nakon prvog čitanja, pročitah je nekoliko puta. Usud naš u stihovima. Lijepim, snažnim...
lpm
Hvala Mirko. Teško je letjeti slomljenih krila...
slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!