Tko sam ja što vidi
ljepotu uvelog cvijeta,
što osjeća umiranje travke,
što se divi svitanju dana,
što slavi proljeća, ljeta,
jeseni i zime...
Tko sam ja što svako
čuvstvo oboji riječima
koje izviru iz mene
poput divljih slapova...
Tko sam ja što sam
izabrala svoju kob i
krenula labirintom emocija
koje me razdiru
u samotnim satima...
U meni ima tisuće
slika koje izlijeću
iz mene poput
šarenih leptira.
U meni ima tisuće
ptića koji će se
vinuti u plavet neba
poput jata lastavica.
Tko sam ja što pati
sa svim patnicima,
boluje sa svim bolesnima,
umire sa svakim umiranjem...
Tko sam ja što tuguje
sa svakim bićem,
mravom ili čovjekom,
i što nosi svu ljubav
ovoga svijeta
u svojim grudima...
I, tko sam ja!?

Katica Badovinac