danas se ne usuđujem da napišem ljubavnu
da me ne osude
jer skrnavim poeziju i uzvišena osećanja
lagati treba i ulepšavati
kao u religijama
grubom rečju i ogoljenom istinom
na ljubav i boga se ne diže glas
čak i kad kinje kako ni đavo ne bi
i dvaput uzmu što jednom daju
o tebi
samo sve najlepše (ili ćutanje)
ćutim danas
ne smem o ljubavi
bile bi strašne kletve
kao kamenje
koje bi ubilo poslednjeg boga u meni
poeziju
Pesem se mi zdi zelo močna, morda bi odstranila zadnja dva verza, ker se mi zdi, da bi, če bi jo končala s kamenjem pesem ne izgubila na ostrini. Kaj meniš?
Lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!