Ti ne znaš mnogo o meni
A znaš gotovo sve
Mi smo se samo sretali
Na čudnim putevima
U nebo upisanim
Na kojima snovi svetle
Kao zvezde
U našim očima
Ti ne znaš kako mi miriše kosa
I ne znaš dodir moga dlana
Ti ne znaš kako moje srce grli
Taj zagrljaj je čvrst i teši
Ti ne znaš da kad mi duša progovori
Želja putuje brzinom svetlosti
Smrti više nema
Postoji samo život
Koji zajedno živimo i delimo
U drugačijem vremenu i prostoru
Znaš samo moje ime
Na koje se odazivam
U pustari ovog života
U kojoj je nada
Oaza i predah
Ti ne znaš mnogo o meni
A znaš gotovo sve
Jer mi smo se zato i sretali
Na čudnim mestima
Da bi u nebo upisali
Tajne mape puteva
Od čežnje do ljubavi
"Jer mi smo se zato i sretali
Na čudnim mestima
Da bi u nebo upisali
Tajne mape puteva
Od čežnje do ljubavi"
Pjesma koja odašilje ljubav... i ženu kroz vrijeme. Ovdje je izvor nadahnuća u versima koji plijene, veoma iznenađuju izričajem. Zadivljen sam.
lpm
Dragi Mirko, uvek negde neko postoji, neko samo naš na onaj poseban način... I moramo biti zahvalni Bogu, Svemiru, Sudbini, jer nam je dao mogućnost da od onog drugog dobijemo najbolji i najiskreniji deo... Neko naš živi u Svemiru naše duše...
Hvala ti od srca!!!
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!