poslije tebe neću više nikuda ići

pogledaj vrhove tratinčica
stražare naših doručaka
djevica još uvijek sramežljivo
stoji u izložbi usred grada
kipovi se nečujno sele
čitaju se kao nas dvoje
na najnižem krovu
tako niskom
da se možemo
đonovima doticati

pogledaj na glavi nosim
vedro s morskom vodom
za ribe koje ćemo
drpiti ribarima
koliba je prazna
razbacane vlasulje
sjede na stolu
u tamnoj šutnji
lađa još uvijek plovi

dok se svršavamo
toplina zimskih ruku
šeće brbljave misli
i zuri u naš dah

Jure Drljepan (JUR)