POETSKA LIRIKA - ŽIVOT

Život je jedan,
izgovorila sam
i udubila se u značenje
te rečenice.
Ko tvrdi da je jedan
kada svi obilaze grobove
i pričaju sa sahranjenima
kao sagovornicima?
U kući umrlog,
stalno se pominje njegovo ime
i očekuje da i one 
odnkud progovori.
Niko nije siguran da li se odeća preminulog
uopšte sme baciti
ili spaliti.
Desi se da se pokloni
ili lično koristi.
Šta ako on iznenada naiđe
go i bos?
Zamolićte da sve vrate i oprati
tek obučenu mirišljavu majicu.
Još uvek se dvoumim,
mira nemam godinama.
Majka mi je umrla pre dve decenije
i od tada vidim kako grob podrhtava,
kako neznanac sobom hoda, 
kako mi posteljina pada sa kreveta.
“Život je jedan”,
ponavljam,
“možda, možda” , dodaje drugi. “
ali doživljaj je neverovatan ”-
vrisnula sam.
 

Marina Adamović

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 03. 05. 2016 ob 19:23
  • Prebrano 543 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 250.12
  • Število ocen: 8

Zastavica