
Naučili smo trajemo ti i ja
U davno ispričanoj priči
Kada na svetu nije postojao dan
Onda kad je mlada noć
U svom stomaku nosila dvojke
Noć i Dan
Naučili smo čudni jezik srca
Dok je majka Misao porađala Reč
Prvu u našem rodoslovu
U kome će sve biti zapisano
Naučili smo da osetimo oganj
U onoj hladnoj i mirnoj tišini
Pre prvog praska svetlosti i toplote
U kojem smo rođeni
Volimo se oduvek
Tako je predodređeno
Mnogo pre nego što je izmišljena
Mera kojom bi se merilo
I vreme i ljubav
Zato je naša ljubav nemerljiva
Pjesma nedopjevanih zagonetki, stihovljem briljantno poetski prikazan praiskon i plamen vremena, plamen kroz koji smo budući i sadašnji, nedogledani u svojim dubinama bića.
Ostati nezadivljen nad ovim pjesničkim djelom znači zaspati u hladnoći emocija.
Hvala ti, Milena za poetski užitak!!!
LPM
Mirko od srca ti hvala na još jednom biseru...
Samo sam razmišljala da se na ovom svetu sve već dogodilo, sve što je zapisano, zapisano je u našim genima, u kolektivnom sećanju... Ljubav smo poneli u sebi pre početka vremena...
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!