Ja
Kalfa Vrhovnog Poete
Mukotrpno se učim poetskom umeću
Od Onog koji s lakoćom stvara najlepše ljubavne
Bez kićenja i jeftinih ukrasa
Najjednostavnijim slikama koje samo Njegovi izabrani vide
Što božju reč o krajnostima ljubavi tumače
Pesničkim metaforama
O nežnom milovanju lišća s lahorom
I olujama što lome grane i slabe snagu orkana
Pevam
O grljenju mirnog mora i pitome obale
I besu
Kad zapenjeni talas se obruši na tvrdu hrid
Pa mrve jedno drugo na piljke i kapi
Ljubavlju
Koje nema bez bura i bola
Ni obnavljanja bez smirivanja
U upornosti čekanja
Ja
Brbljiva pesnikinja
Postiđeno prepisujem od žene u sebi
Kako voleti i ne tražiti prazne fraze
Tamo gde disanje zbog nekog izrekne sve
I pesma porekne plač
Zbog patnje bez koje me nema
Ni kao pesnikinje ni kao žene
I kad me sto put polomiš odlaskom
I izmrviš
Na stihove optuživanja i opraštanja
Čekanje sam tvoga povratka
Do iza moga poslednjeg dana
Kad između zemlje i neba pukne poetska nit
(što me drži za život)
I Majstor ućutka šegrta
U času
Kad vetar otkine poslednji list i stane
I more stihova o tebi ispari
Zajedno sa mojim dahom