Krisalis
…uistinu, nešto se čudno događa… iz dubine srca i beskraja duše jedan jauk zaustavlja vrijeme i po 'ko zna koji put jedna Ja zauvijek odlazim.
Umotana svilenom košuljom od sna, topim se u magli rodilišta, kojemu ne vidim ni soba, ni hodnika, ni prozora… tek slutim mig larve iz koje će zalepršati novi leptir; drugačiji od svih dotadašnjih, koje sam i koji su me hranili svojim životima…
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!