Padaju li noćas kiše u tvom gradu
Dobuju li prsti krupnih plavih kapi
i očima tvojim žutim od jeseni?
Molim te ustani i prozor otvori
I pusti da uđem barem u tvoj san
Bar ko kaplja kiše u taj prostor sveti
U koji ne spadam i gde ti pripadam
Samo ko epilog ljubavničke bajke
O svemu pod nebom što ne može biti
Predugo su suše sušile korenje
Naše krhke biljke iznikle iz nade
O poznom listanju i prepletu grana.
Isuviše sitna za borbu s maslinom
U čijoj je senci tvoga dana hlad
Sa čijih si grana uzabrao rod:
Njoj ne treba ova pretponoćna kiša
Da ljubavlju bruji u tvojim prsima
Glasnije od moje očajničke pesme
Po oknima moga Zabranjenog Grada
I o čija stakla granama pokislim
Što me iskucava iz prošlih aprila
Kad si govorio da ćemo trajati
Sve dok su aprili u postavci sveta...
I samo kad kiši očima dodirnem
Da suvo zašušti papir pod prstima
Kadencu o mojoj "Raphsody in blue"
Akorde i note dobovane kišom
U mojoj pogrešno odsviranoj pesmi
U pogrešno vreme pogrešnog života...
nenamiljanovic