ČEŽNJA
Željeli smo što i sva druga djeca:
dohvatiti dugu
zaustaviti sunce
uhvatiti vjetar
razgovarati s kišom
šaputati lišću
i voljeti zauvijek.
S vremenom
duga je svoju bajkovitost zamijenila
znanjem iz fizike o spektru boja,
sunce se stalno iznova rađalo,
vjetrovi su obilazili neke tuđe putove,
kiša je donosila sve češće tugu,
lišće je besmisleno izgubljeno padalo na sag
kojim nitko nije prolazio.
A ipak, željela bih opet
dodirivati jutarnju sunčevu zraku na mladom proljetnom listu pod rosom,
uhvatiti vjetar što klizi kroz krošnje zaboravljenih
i usamljenih stabala pored rijeke,
šaputati lišću najdublje tajne srca i njegovim mirisom umirivati dušu.
I voljeti zauvijek.
urednik
Poslano:
11. 02. 2016 ob 18:45
Spremenjeno:
11. 02. 2016 ob 18:49
O, res ...
Željeli smo što i sva druga djeca:
dohvatiti dugu
zaustaviti sunce
uhvatiti vjetar
razgovarati s kišom
šaputati lišću
i voljeti zauvijek.
Čudovito (prebujen spomin)!
Lp, Jošt Š.
Pjesma plijeni.
Ljubav je zauvijek. Uvijek volimo. I onda kad se borimo s olujama života i prolaznosti, ali je u nekakvom "drugom planu" ono po čemu, radi čega Jesmo - ljubav.
lp
Poslano:
11. 02. 2016 ob 20:16
Spremenjeno:
11. 02. 2016 ob 20:18
Drago mi je da te dotaknula moja pjesma :) Hvala Jošt.
slavica
Tako je Mirko. Samo po ljubavi jesmo. Ona drži na okupu sve što nas određuje - misli, osjećaje, duh. Hvala!
slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 11. 02. 2016 ob 16:53
- Prebrano 625 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 276.6
- Število ocen: 14