Reka sam
a ti mi ne vidiš dubine
jer oči su ti pokrivene sutonom
i ne želiš zagaziti u moje vode
plašeći se moje hladnoće
u zimskim noćima punog meseca.
Potok sam
a ti još nisi utvrdio moje izvore
niti sagledao moja ušća
ni da li ih uopšte ima
ili samo ponirem
majci zemlji u naručje.
Voda sam
kroz prste ti proklizavam
a ti nisi u stanju da me sačuvaš
da te bistrinom umijem
od greha da te okajem
a da me ne uprljaš.
Kap sam
jedna u onom danu
koja ti u oku zaiskrila
sa sunčevim zrakom zablistala
i nepovratno nestala
da je nikada više ne nađeš.
Tudi meni je všeč Biljana. Lepa.
Lp,hope
Strah od života često je posljedica trauma. No, opisati ga i uspjeti tako izbrusiti poetsko djelo - koraci su pravoga umjetnika riječi.
lpm
Slavice, hvala
lp Biljana
Black hope, veliko hvala na čitanju i komentaru
Lp Biljana
Mirko, tvoj komentar me veoma raduje. Od srca hvala na čitanju i ostavljenom mišljenju o pesmi.
Lp Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!