Ponovljeni ispit
U svom petnaestom ljetu brala je
Bijele margarete po parkovima
Po stoti put brojala stare razglednice
I tonula u nepoznate gradove
Nemirom rukū rasplitala kikice
I s pramenjem kose predavala se
Milovanju vjetra, plesala
Je u travama i zbunjeno osluškivala
Kako mi srce napaja drhtaj
U trenucima kad su joj ogledala
Ostajala naga pred mojim očima
Željela je da barem kao sjenka zaspim
S njenim probuđenim snovima
Brisao sam joj te misli i nestalnu žeđ
Za isticanjem grudi ispod tanke
Crne majice koju je prerasla u mračnim
I prašnjavim podrumima rata
A ona je pitala Ubijaju li ljudi ljude
Svugdje na svijetu, ili Bog
Samo nas kažnjava
Bog nikoga ne kažnjava, govorio sam
A ona je malom svijetlom suzom
Po mom čelu pisala: Ti si pjesnik
Barem riječima bilo gdje izmjesti
Ovo vrijeme, ove naše tužne godine
Vojske ne slušaju stihove, mrmorio sam
Glumeći namrgođeno čelo na kom je
Protok vremena ispisivao četrdesetu
Potom je tobože po krpicama snijega
Padala i čekala spas u mojoj pruženoj ruci
Dok su joj se u kosi boje kestena
Topile pahulje, a ja sam slušao
Kako joj u kišnim kapima tijelo bubri
U kandže usuda ukotvljeno
* * *
Dok negdje u meni skrivena
Pada neka ljetna kiša i miriše asfalt
Iz kog rastu drvoredi i ples
Njenih razglednica, sjećanje mi
Odlazi u vrijeme kad mi je u džep stavila
Staru razglednicu
Tebi za uspomenu, rekla je
Odlazeći iz našeg južnog kvarta
U daleki svijet svoga sna
Još jedna setna tvoja priča o isprepletanim vremenima i sudbinama... Sjajno!
I više od sjajnog!!! Majstorski!
Lp Milena
Hvala, Milena, što uvijek odvojih vrijeme za mene. Tvoje mišljenje i komentari uvijek mi znače.
lpm
Ni kaj, odkrito Mirko, res je tako.
Mi ljudje ne rabimo Boga da nas kaznuje, mi delimo kazni kar sami,
ubijamo in uničujemo. Pa kako prav imaš. Lepa.
Lep dan ti želim,
hope
Hvala, hope. Lep dan ti želim,
mirko
- tomi
- saraivor
- murtulica
- dama
- dimitrij
- Sašo Zorc Florjanski
- Jošt Š.
- Black hope
- Marina Adamović
- Biljana Gavrilović
- igor žuravlev
- Milena Vučković
Hvala lijepa na javljanju i osvrtima.
LPM
Svet, ki se razpoči, ko vanj stopi vojna - ljudje, ki pobijajo ljudi - je tolažba, da je ni samo tukaj, ampak tudi tam in tam? Koliko časa bodo še obstajali otoki miru? Zbrane razglednice v pesmi delujejo kot simboli, kot čarobni prehodi iz sveta, v katerem p. s. noče bivati. Reševanje s pomočjo iuzije vzporednega sveta ... pesem, ki s svojim sporočilom deluje krhko, še bolj, ker se njena zgodba odvija v svetu z vojnami. Čestitke,
Ana
Hvala Ana!
Lijep pozdrav,
mirko
Dragi Mirko, ČESTITAM od sveg srca!!!!!
Milena
Čestitke Mirko!!!
Lp,hope
HVALA, Milena, HVALA, hope!!!
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 26. 01. 2016 ob 22:14
- Prebrano 790 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 327.63
- Število ocen: 15