Ponekad

kad zgusnu se želje i

duša bi opet da leti

pomislim

Dodiruje li ovaj zimskog sutona

predvečernji nemir

i tvoju dušu

Miluje li sjeta i tvoja napukla mjesta

kroz koja izviruje nezaborav

Mrak se bliži   

potpiruje sjećanja

obrisi postaju sjene

sjene zidovi

a ja još uvijek

kao staklenu perlu

grijem te u svome dlanu

kao tamjana miris

slijedim te mislima

Jer

ničeg se nisam bojala

dok ti bio si

na mojoj strani

i nije više važno

postojiš li još

za mene

kad rođena sam samo da

tebe volim

saraivor