crne gumene čizmice
utopljene šarenim vunenim čarapama
na pustom siječanjskom dvorištu
obasjanom veselim suncem
zadivljene injem rascvjetanim granama
istražuju
nestvarnom tišinom
nedjeljnog jutra pucketaju
plitkom zaleđenom lokvom
pršteći bijeli led
pretvarajući ga u nove kristalne oblike
dok pijetao ne prekine magiju
neki davni međimurski tragovi
posustali mi
današnje jutro
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!