ADAGIO
I opet večer
smiješi mi se prisno
fenjer treperi svoj zatvoreni svijet
Zavjese
iluziju sigurnosti sućutno štite
crno vino mirisom mami
pulumrak grli
toplina mazi
tišina tješi
Gledaš me preko stola
smiješiš se
znam
sad ćeš reći
Jesam li ti rekao da te volim
Otpijam gutljaj
dižem se
primičem čašu sredini stola
vraćam sliku na komodu
i odlazim na spavanje dok
ukroćene violine
plaču
adagio
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 09. 12. 2015 ob 00:03
- Prebrano 537 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 210.4
- Število ocen: 9
