
Nekako mi grubi ovi dani
misao vrišti
oglodane riječi zvone.
Grob i nebo na istoj
grani jabuke
i gdje je tu ljepota
pitam bivšu sebe.
Čvrsto braneći
vlastito jedinstvo
natječemo se
u krvi
u blatu
mi dželati
vlastitih snova.
A onda bi htjeli da
ne boli.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!