ne idi
vrati se
vrati se mala moja
govorio mi je
otac
gledajući me
najtužnijim očima
ne idi
cvet ne raste
tamo gde nije posađen
i ne može
bez svoga sunca
i svojih korena
ne idi
ne idi mala moja
a mene su
vukle daljine
prkosi i nemiri
i znala sam
sve sam znala bolje
od njega
samo jedno
nisam znala
da cvet ipak
ne može
bez svog sunca
i bez svog korena
opet sam tu
ovde
u izvorištima
i pitam se
šta su mi
donela
moja lutanja
Valy, odlično si ovo ispjevala! O kako te dobro razumijem! Ali taj osjećaj artikuliramo u sebi tek kad nas pogodi pejsaž, boja neba i oblik oblaka, miris... tek onda osjetimo: tu sam, tu mi je mjesto.
slavica
Da, važno je znati gdje nam je mjesto. A prije toga steći iskustvo lutanjima, traženjima, preispitivanjima...
Hvala!
lp, Valy
Valy, zelo dobro si napisala, o sebi o vprašanjih in o očetu,
je globoka pesem veš. In imel je prav. Pa tudi ti.
Lp, hope
Hvala Hope! Divno si to rekla. U životu svako postavlja svoja pitanja. I želi da sam nađe odgovore. Čak i kada oni već postoje...
lp, Valy
Valy, veš tisto, bistvo je očem skrito....razen če ni prav direktno...
Z užitkom te berem.
Lp,hope
Što nam je korist sjetiti se kako, s jedne strane, nalikujemo djeci, onoj djeci koja su svojim igrama istraživala i otkrivala svijet. Da čovjek sve mora što si ispjevala u sjajnoj sažetoj pjesmi - nesporno je. Ipak, pitanja ostaju. I to je ona nedorečenost niz čije puteve puštamo upit, glas, pogled, suzu, radost...
Lp,
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: valy
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!