
ako prestanem da pišem
neka moje pesme ne postanu tvoja tamnica
iz koje ćeš gledati ka jedva vidljivom otvoru
jer sve druge rešetke mogu lako da se slome
ali ne i one koje u sebi sadrže
lepotu uhvaćenu
želim da te vidim na nekoj uzvišici...
kako grliš sa osmehom
pripadajuću beskrajnost prostora
i kako sunce odskače sve do svog zenita
i kada krenem ka tebi
taj put do mesta na kojem stojiš
da bude moja jedina na ovoj zemlji obratnica
Lepota, ki lahko uklene, je močnejša od verig ... pesem o ljubezni in o (brezkončnih) mejah, ki jih postavlja, čestitke,
Ana
Čestitam!
slavica
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!