Noćas ćemo samo ja i ti
ostati budni
kao vojnik na straži
u začaranoj šumi
ispod pustog neba
daleko od grada
koga su opisali mnogi pjesnici
smišljajući posebne izraze
kako bi izdvojili ljepotu
njegovih najmračnijih dana
Na tvom licu
zasijala je jedna kap
dok si ulazila u ovu pjesmu
satkanu od nesigurnih riječi
što donose mirise juga
u ovu mirnu ravnicu
koja još pamti davno potonule lađe
kojima smo sami plovili svijetom
Neka ona bude
naš komadić sunca
kojim ćemo se dodirivati
kao koljenima ispod stola
u smionoj igri
bez namjere da promijenimo jedno drugo
Ne znam iz koje knjige je došla
i iz koje ljubavi
čije su je ruke nosile
na putu kroz vrijeme
jedino znam
da si ti jedina
čije sam srce htio
njom da dodirnem

Sumiko