Olovka se grčevito tresla
u stisnutim šakama.
Tri međe su se pojavile
na vidnom polju
dotadašnje praznine.
Bljesak atoma
oslobođene sljepoće
raspršio se ivicama
uskovitlanog uma.
Otpustila sam sebe
digla ruke
i pozdravljala Sunce.
Nešto se kidalo
i padalo s misaonog tijela
kao vjekovna fatamorgana
koja je kamenovala dušu.
Vrisnulo je Uskrsnuće
i bojama Sunčeve svjetlosti
zaplovilo svemirom.
Umirala sam i rađala se
milionima molekularnih stanica
koje su se povezivale
u jedinstveno Svjetlo
Tajne misije života.
Znala sam da sam spašena
kao Feniks ponovo rođena
i da nikada više neću biti ono
što sam bila do tada
- svoja prazna knjiga.
Snažan i jako dojmljiv opis,čini mi se ponovnog rađanja (kako to obično kažemo) mada ne rabe takav izraz oni koji jasno i do tančina prihvatljivo... ljudima kao što smo mi - da nismo na traci rađanja i umiranja, već smo neprekinuto i vječno postojanje u materijalnom mijenjanju, u promjenama čije dimenzije, svrhu, karakteristike i oblike ne pojmimo. Što bih mogao drugo reći ako sam se dobro uhvatio za nit i bit pjesme, a ako nisam, onda je možda riječ o vječnom komešanju tvari u nove, začuđujuće, veličanstvene oblike... Čak mi se u nekim naznakama javlja i stvaranje svijeta. Oprostti zbog gnjavaže, Vida, ja samo želim shvatiti!!!
Lijep pozdrav i bravo za pjesmu !
Lp,
mirko
lp, Vida
urednica
Poslano:
01. 11. 2015 ob 17:03
Spremenjeno:
01. 11. 2015 ob 17:03
Pesem, ki je med siceršnjimi tvojimi posebna, videti je kot da napoveduje novo obdobje ... pesem s poetološko noto, ki je hkrati prispodoba za duhovne preobrazbe znotraj človeka, ki so nujne za zvišano zavest in spreminjanje ... čestitke,
Ana
Hvala Ana i Slavica - drago mi je da je baš ova pjesma podčrtanka jer svaki čovjek ima svoju Misiju (poslanstvo) na ovoj planeti!
Lp, Vida
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!