Tragala sam
Neopozivom voljom
Da sebe u nekom rodim
Tvrdoglavo ne odustajući
Od nepoznatog i teškog puta
U meni je bez ikakavog
Razumljivog razloga
Klijala vera da postoji
Neko sasvim moj
Moje drugo ja
Opet sam živela
Svaku su mrvu života
U meni drobili
Dani crnji od sna bez snova
Nada kad ode
Ja umrem iznutra
Umrem potpuno
Sahranim srce
U kovčeg od olova
Samo se okamenim
Postanem spomenik
Kameni korak
Kamene oči i ruke
Rađala sam se
Kamenom snagom
Da zrim na retkom i posnom
Humusu nade
U kratkom dahu proleća
Kad u nečijem oku
Prepoznam nagoveštaj
Našla sam te
Ti si onaj deo mene
Kockica koja mi nedostaje
Da se složim u jedno celo
Dovoljno je samo to
Da znam da postojiš
Da živiš srećan
Da nisi samo san
O noći i mirnom jezeru
Po kome koračam
Da ti lice ugledam
Na klupi na sred vode
Dovoljno je samo to
Da znam da postojiš - Vrlo lijepo! Lijepa sjećanja znaju biti utjeha u velikoj tuzi...
slavica
Upravo tako, Slavice... Važno je da postoji neko ko je naše drugo ja...
Veliko hvala na komentaru
Lp Milena
Poslano:
28. 10. 2015 ob 11:58
Spremenjeno:
28. 10. 2015 ob 12:11
"Rađala sam se
Kamenom snagom
Da zrim na retkom i posnom
Humusu nade
U kratkom dahu proleća
Kad u nečijem oku
Prepoznam nagoveštaj"
I upravo je golgotski put kojim nedostajuću kariku tražimo. Idemo joj jer je ona dio nas. Samo sam dio pjesme izdvojio kako bih se oslonio na jednu stepenicu i odmorio sa pjesničkim subjektom... da ga pratim... da bih mu pomogao u osvjetljavanju sebe i svojih potreba, puta kojim se ide iz moranja, ne iz avanture. Težak je put do onog za kim naše srce, naše biće traga. A kad se konačno nađe, saznamo značajne stvari:
- da nije bilo zaludno tragati, da se tragati moralo (to je način na koji živimo),
- da je sva životna borba i prevaljen (i fizički i duhovni) put samo bila žrtva. Da svaki dobitak ima cijenu. Cijena je naše trošenje do njegovog otkrivanja. A vjerojatno je nadoknada za potrošeno proporcionalna ONOM NAĐENOM, ali to mi u ovom, kako ga zovemo, stvarnom trajanju možda ne možemo doživjeti, vidjeti, vrednovati...
Bilo bi mi drago da sam zateknut barem na nekom pravcu koji isijava ovo djelo zanimljivog naslova i hvale vrijednog sadržaja. Hvale vrijednog u svakom slučaju!!!
"Našla sam te
Ti si onaj deo mene
Kockica koja mi nedostaje
Da se složim u jedno celo
Dovoljno je samo to
Da znam da postojiš
Da živiš srećan
Da nisi samo san
O noći i mirnom jezeru
Po kome koračam
Da ti lice ugledam
Na klupi na sred vode"
Ovo su ubistveni stihovi. Pjesnički zrelo do pucanja!!!
Lp,
mirko
Dragi, dragi Mirko, kada bi sada mogao da vidiš moje lice, video bi da plačem, ali ne od tuge nego od sreće... Dobiti ovakvu analizu pesme i ovakvu pohvalu od vrsnog pesnika i poznavaoca pisane reči koga izuzetno cenim i koji mi je uzor, ne samo u pisanju, već i u ponašanju, meni je čast i ponos.
Moj duboki naklon
Milena
Izvleči iz sebe svojo dušo za njega, ki ga niti ne poznaš in postati zato okamenela in vendar zadovoljna, ker je ujelo tvoje telo vsaj delček njega, da bi dopolnil mozaik tvoje vidne, prelepe celote.
Samo bog daje dušo, o kateri tvoje srce šepeče
preko časa, ki ti je poklonjen,
in topline, ki te dela voljno
se v srcih moških ovija
a le v tvojih mislih okamenjeno telo,
ki je radi tebe same,
postalo duhovno še voljnejše.
Tomi
Tomi, večita POTRAGA za našim drugim "ja", ...Hvala na divnom komentaru
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!