U času kad je pokušavala
da sve zaboravi
i detinjstvo i mladost
i prve radosti, prve suze
prvi let ka nebu
ispunjen prvim ljubavnim zanosom,
stisla je bele butine
jer tamo negde iz svemira
dopirali su zvuci rjabine-kudravaje
bjelie cvetij...
Stiskala i slikala,
slikala butinom,
muzikom strasnom,
dušom,
oj rjabina-kudravaja
beli cvetak stepom vetar
nek raznese
mojoj voljenoj...
U zanosu ni osetila nije
da kraj je došao,
mrak je pao...
Hladna jeza po butinama,
spustila je polako pogled,
crni mladež je stajao tačno
tamo gde je nekada crtala
čiča-glišu...
"...crni mladež je stajao tačno
tamo gde je nekada crtala
To mi se svidelo.
Panta rei...hvala na osvrtu Mikailo...
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!