Kad me ostaviš
nebo će istim Suncem
paliti plamičke
na dnu plavog mora
i na dlanu dana
netko će mlijeko prolivati
našim dolinama
niz rubove usana
iznad tvojih koljena
iz utrobe peći
pecivo će se toplo otvoriti
za prste pune marmelade
začahureno vrijeme
pustit će korijenje
ispod zidina mog tijela
od utjehe do jeke
do gluhog eha
u mislima
gulit će nam stopala
da ga kunu lude nepismene
psi će i dalje bez lica lutati
otrgnuti sa lanca
kao naša srca
lajati na kišu i prolaznike
a ti ćeš se svima smiješiti
i u ranama jaka
pred Bogom
kad me ostaviš
samog u šumi
zamrznutog u trenutku dodira.
Ko pride polnoč in čas dotika s poezijo je čudovito, ne puščamo nas same,
beremo in pišemo, od znotraj navzven, vse kar se čuti. Polnočna poezija
je odlična za iskrenost besed in Duško, odlično pišeš. Vsaka pesem je nekaj posebno vrednega. In zato te rada berem. Sicer te ne dosegam, a pišem vseeno...
Želim ti še veliko morja in čim manj dežja.
Lp, hope
Nemoj biti tako skromna. draga hope. Napisala se nevjerojatan broj krasnih poema. Poezija je individualna interpretacija neba, prema tome ne mogu se uspoređivati pjesnici. Svaki je pjesnik nebo za sebe.
lp s mora,
Duško
Sjajne slike, metafore, emocija jednostavno pršti iz ovih stihova, Duško... Prekrasna pesma!!!
Lp Milena
Duško, ja ću ponoviti Milenine riječi (znam da se ona neće ljutiti) i znam da ćeš kad pročitaš reći: Pa ovaj Mirko ne zna ni reći zašto mu se pjesma dopala, a možda mu se kao emotivcu jednostavno ugasio moć govora.
Uvijek, i zauvijek - MOJE ČESTITKE, Duško.
Ako svi nestanu ja ću te čitati... kao kontinentalac i kao zaljubljenik u Poeziju!!!
Lp
Poslano:
19. 10. 2015 ob 11:30
Spremenjeno:
19. 10. 2015 ob 13:52
Znam da nije uobičajeno (posebno na ovom portalu) piskarati, silaziti na nivo poluprivatnog, ali ja smatram da je ispravno u ovom slučaju glasno reći sljedeće (ali pazi, prijatelju, i ne zaboravi da stojim iza ovoga): Čast mi je i nevjerojatno zadovoljstvo što te imam priliku svaki dan čitati kao jednog od vrlo, vrlo malog broja najboljih pjesnika, ne na portalu, već onih do kojih sam u životu stigao. A stigao sam!!! Ne bih se hvalio...
Pozdravljam tebe i svoju Dalmaciju, da, i more i palme i... nemam kud, idem ponovno čitati.
Vse bo kot prej...res je, Duško. Pesem ponazoriš s krasnimi primeri, nič patetičnimi. Všeč mi je na primer pecivo će se toplo otvoriti za prste pune marmelade, tako smo počeli kot otroci ..., a če je bilo naskrivaj, smo toliko bolj uživali.
Zaključek pesmi je presenetljiv, nekako apokaliptično zveni, čeprav vem, da nisi mislil dobesedno. Mnogokrat v prelomnem trenutku otrpnemo, zamrznemo. Lepo.
Le enega pridevnika ne razumem: začahureno vrijeme. Mi ga razložiš, prosim.
Lep pozdrav preko planjav
Andrejka
Dragi Milena, Mirko i Andrejka, teško je naći adekvatne riječi da vam se zahvalim za ljepotu kojom mene i sve druge prijatelje darujete ovdje, na ovom portalu, a siguran sam da vam je i nebo zahvalno.
Začahureno vrijeme - vrijeme koje se još nije rodilo, ili koje se zaustavilo iz nekih razloga u čahuri, pa čeka da se pretvori u leptira i krene na svoj let ( na slovenskom je vjerojatno lupina / ljuska, ljuštura ).
lp s otoka,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!